Ideja i planiranje:
Iako je većinu za Put sv. Jakova ili Camino de Santiago inspirirao film "Put" ili na engleskom jeziku "The Way" (Martin Sheen u glavnoj ulozi), na mene je posebno utjecao i film "The Way Back" ili prevedeno na hrvatski jezik "Bijeg iz Gulaga".
Bijeg iz Gulaga je film po istinitom događaju, o skupini bjegunaca koji pod vodstvom Poljaka Janusza bježe iz sibirskog gulaga 1940. godine do slobode u Indiji pješačivši oko 6400 km. Dugo putovanje po teškom terenu od Sibira, preko Mongolije, pustinje Gobi, Tibeta i Himalaje.
Oko 6 mjeseci sam se pripremao za ovo putovanje. Odlučio sam se za Sjeverni put, koji je oko 50 km duži od Francuskog puta. Skupljao podatke o ruti, smještajima, gledao karte na Google Maps. Mogu reći da cijeli život putujem ali nisam nikad otišao tako daleko i toliko dugo, i to još nanoge.
Polazak 13.04.2018.:
Nisam krenuo avionom kao ostali. Krenuo sam autobusnom linijom (FlixBus) Split - Munchen - Bregenz - Lausanne - Lyon. Nakon toga autobusnom linijom Lyon - Bordeaux. Iz Bordeaux sam se uputio autostopom do Hendaye (5 raznih automobila: 1. do hotela ACE i benzinske stanice u Cestasu, 2. do kampa nacionalnog parka, 3. do Bayonne, 4. do Biarritz, 5. do Hendaye). U Munchenu sam imao pauzu dobrih 4 sata koje sam iskoristio za razgledavanje starog dijela grada.
Brač - Split - Munchen (trajekt i bus) Avantura napokon može početi. Došao je i taj dugoočekivani dan. Spreman i potpuno zdrav, uputio sam se na trajekt, a nakon toga i do autobusne stanice i ušao u Flixbus, Split - Munchen. Iako stoji znak i piše na njihovoj službenoj stranici na imaju Wi-Fi, ali ovaj nije davao nikakve signale. Kako mi je bio zadnji dan roka za mobilni internet, tako sam iskoristio taj internet. U autobusu nije bilo puno ljudi.
Munchen, šetnja gradom.
Munchen - Lyon (bus) Prvo smo se kratko zadržali u Bregenz u Austriji, a nakon granične kontrole i u Švicarsku uz jezero Obersee Bodensee. U Lyon sam došao oko 22 sata, i čekao sam drugi autobus pola sata za Bordeaux. U ovom Flixbus autobusu nije bilo Wi-Fi.
Bordeaux - Merignac, šetnja gradom i dolazak do mjesta za autostop.
Bordeaux - Hendaye (walking, autostop) U Bordeaux nakon obilaska ovog lijepog grada uputio sam se na autostop izvan grada. Nisam puno ni čekao i već mi staje jedna Parižanka koja ide do nekog susjednog sela, ali rekla mi je da će me odvesti do parkinga hotela Cestas uz autocestu i da tu lako mogu stopirati dalje. Kako su tu bili neki radovi udaljio sam se malo dalje, i čekao auto. Prošlo ih je nekoliko ali ništa, ali ubrzo je počela lagana kiša, pa sam se vratio nazad blizu parkinga i smjestio ispod jednog stabla. Nekoliko minuta kasnije prolazi bijeli kombi i čovjek mi sam staje i pita me da dokle idem. Ja mu odgovaram, da do Španjolske ali može bilo gdje. I tako sam se vozio sa njime po autocesti, a kiša je sve više i više pojačavala. Pričali smo stvarno o svačemu, posebno ga je zanimala Hrvatska za kampiranje. Također i on me ostavio na zgodno mjesto da mogu i dalje stopirati. Tu sam čekao malo duže, posebno šta je bilo vrijeme pred kišu, a dosta ljudi mi je nešto signaliziralo u smislu da idu blizu. Ipak mi jedan momak staje do ulaza grada Bayonne, uz neku manju raskrsnicu. Nastavio sam hodajući do mjesta gdje mogu dalje stopirati. Prvo sam prošao manji rotor, a taman iza njega jedan mali prostor idealno za stopiranje. Nisam puno čekao, i staje mi jedan čovjek sa đipom do Biarritza. Stao mi je u gornjem dijelu grada, i mislio sam se dali da se uputim do plaže ili da nastavim dalje stopirati. Kako je bilo kasno, oko 17 sati, odlučio sam dalje stopirati. Za izlaz pitao sam prolaznike a i služio sam se kompasom. Taman na izlazu grada uz cestu je bio mali neasfaltirani komad puta i tu sam stopirao. Pokupila me je jedna Španjolka koja ide do Santadera. Na raskrsnici prema Hendaye me je iskrcala i krenuo sam dolje hodajući prema gradu.
Camino:
Dane možete pročitati u dnevnim postovima, početak od Hendaye (FRA).
Odlazak:
Rano ujutro oko 7 sati kad sam napuštao Santiago susreo sam napokon i prva 2 Hrvata u Španjolskoj. Također susreo sam Francuza (Le Puy) poznanika još iz davnog 2. dana Puta i poznanike dvoje Njemaca i Švicarku. Rekao sam im da sam bio u Fisterra i Muxia i da sam završio sa Putem i vraćam se kući. Malo su bili i iznenađeni koliko sam bio ispred njih. Pozdravili smo se i baš mi je bilo drago što sam naletio baš na njih. ...
I to je to, sljedi povratak kući, preko Španjolske, Francuske, Italije, Slovenije i Hrvatske, dug 10 dana sa autobusima, vlakovima i neke etape pješice i autostopom.
THE END.
Santiago - Lugo (autostop i bus) Na izlasku iz Santiaga susreo sam i druge hodočasnike koji dolaze u grad. Kad sam došao do jednog manjeg rotora počeo sam stopirati za Lugo ili što dalje. Već samo nekoliko minuta staje mi jedan čovjek ali ide do grada Pontevedra, što mi nije odgovaralo. To je južniji pravac. Ali i ponudio mi se da me dobaci do boljeg mjesta za stopiranje, na ulazu za autoput prema Lugu. Tu sam već čekao oko 4-5 sati, nije bilo puno autobobila a i većina ih je nešto signalizirala. Napokon mi je stao auto, a u njega 4 djevojke koje idu do nekog mjesta (nisam zapamtio kojeg). I tako sam malo pričao sa njima, govoru mi da je ka njima previše neugodno da bi stopirali. Jedna cura je i bila u Dubrovniku, i pohvalila je grad. U tom gradiću kad sam došao uputio sam se do marketa da kupim hranu i piće. Nakon malo dužeg odmora išao sam se raspitat gdje je autobusna stanica, i kad ide autobus za Lugo. Za otprilike pola sata bio je polazak, i dobro mi je došlo malo sjesti u autobus i razgledavati okolinu. U Lugo sam stigao oko 20:35 sati, i dok sam se malo izvrtio okolo, gdje je šalter, itd., autobus za Bilbao je krenuo u 20:45 sati, i nakon toga nije bilo ništa linija prema istoku. Pogledao sam linije za sutra, Bilbao tek u 20:45 sati, ali i još bolja opcija Barcelona Nord u 17:20 sati. Ništa, preostalo mi je da ostanem u gradu i malo ga obiđem. Posebno su interesantne Starorimske zidine koje su u UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Kako je bio petak, vani je bilo puno ljudi i bilo je veselo. Ja sam se uglavnom šetao i fotografirao i u jednom dijelu noći pridružuju mi je 4-5 lokalnih Španjolaca sa kojima sam pričao uglavnom o nogometu.
Lugo, đir po gradu.
Lugo - Barcelona U autobusu su bili Wi-Fi i punjač, tako sam napunio sve baterije i planirao dalje put. U Barceloni bi trebao doći oko 8:45 sati. Oko 23:30 sati u Burgosu na glavnom kolodvoru, malo nas je izvela vani i pretresla policija sa psima.
Barcelona - Marseille (bus) Kad sam došao u Barceloni odmah sam se uputio do automata da vidim kako ću dalje i koliko ću tu ostati. Našao sam najjeftiniju opciju sa BlaBla Car do Marseille za 15€, i kako je bus za 3 sata odlučio sam malo prošetati po Barceloni i opskrbiti se sa hranom i pićem. Ispred jednog malog dućana naletio sam i Hrvata kako prosi, u biti on me je i uputio do ove male trgovine. Dao sam mu višak sitnih novaca, uz komentar da mu nemogu dati više jer mi treba za povratak doma. U 11 sati sam ušao u bus koji je poprilično ispunjen. Blizu grada Girona pokvario se bus pa smo morali čekati zamjenski. Većina ih je ušla u market da se nakupuje, dok sam ja ostao vani. Nedugo za 10-ak minuta dolazi drugi bus i idemo dalje. Gledajući iz busa posebno mi se svidio ovaj dio Francuske, od granice do Narbonne. U Marseille smo stigli kasnije popodne. Na kolodvoru uopće nije radio šater za inozemna putovanja stoga sam odlučio čekati jutro uz kolodvor.
Marseille - Toulon (bus) Ujutro odmah u 7 sati sam se prvi namjestio uz šalter da kupim kartu, ali šta, šalter za inozemna putovanja tek otvara u 9 sati. Nemogu vjerovati, šta je sad ovo opet? Ljut, odlučim se za autostop, da ne gubim vrijeme. Nakon pola sata hoda odlučio sam da se vratim do kolodvora, i tako je i bilo. Karta do Torina je bila skupih 50€, onda sam kupio do grada Toulon za 5€. U busu sam kratko napunio baterije, i obavio video pozive sa obitelji i prijateljima. U Toulon sam stigao oko 18:30 sati i odmah sam se uputio prema izlazu grada. Da ne gubim puno vremena, pitao sam prolaznike za pravac. Usput naišo sam na market u kojem sam obavio veću kupovinu, i nakon toga napravio kratku pauzu na klupi. Putem sam i pitao ljude da može li se stopirati do Nice i da mi pokažu gdje. Svi su mi pokazivali pravac, i da moram paziti na neki odjeljak da ne skrenem desno. Najvjerojatnije sam došao do tog mjesta i nakon par automobila staje mi jedan čovjek koji mi kaže da tu nije zgodno za stopirati do Nice i da će me odvesti do neke benzinske stanice i da od tamo mogu lako stopirati. I tako tu sam počeo stopirati, ali imao sam samo 1 sat do početka noći. Kako nisam uspio, smjestio sam se uz jedan stolić u parku i večerao. Nakon večere namjestio sam vreću za spavanje na klupi uz stolić i počeo spavati. Ali, nakon pola sata počela je lagana kišica i morao sam sve spremiti i uputio sam se do bara koji se nalazi uz benzinsku. Smjestio sam se ispod terase da se na smočim.
Toulon - Nice (autostop i bus) Kiša je padala cijelu noć i čim se razdanjilo odmah sam išao na autostop. Više puta se vraćala kišica, pa sam se i ja vraćao ispod terase. Na papiru sam napisao NICE radi lakšeg stopiranja. Nešto kasnije staje mi neki dječji autobus u kojem su trojica, kako sam shvatio treneri. Rekli su mi da neidu u Nici nego na pola puta kraj grada Frejus, što je meni isto odgovaralo. Nismo puno ni pričali jer su slabo znali engleski, uglavnom ponudili su se da će me ostavit na ulazu kod autoceste, i da je tu neko parkiralište i da tu mogu dalje stopirat. Izgledalo mi je to super, ali kad smo došli tamo počela je kiša. Sklonio sam se ispod stabla prvi put, a kasnije u nekoj ruševini. Malo sam tu čekao ali parkiralište je bilo skoro uvijek prazno. Uputio sam se i do gradića, ali tamo nije bilo ništa, ni trgovine ni bara, kuće sve kao na špagi poredane. Još nekoliko puta me je vraćala kiša do te ruševine, tako da sam se dobro istrčao vamo tamo. Malo kasnije vidim neku ženu kako stopira ispred kućica, pa sam odmah počeo i ja tako. Kad me je vidjela uzela je papir i napisala ime svog grada. Ja sam već imao papir pa sam počeo stopirati ispred kućica. Ukrcao me jedan čovjek do Cannes, taman prije velike kiše. Itako izlazim iz auta ispred Cannes, i čovjek mi pokazuje pravac za Nicu. Za stopirat dalje nije bilo baš komodno, pa sam odlučio svratit do grada Cannes. Ispred grada lijepo poredani automobili i to je sve šta se sjećam iz tog grada jer nedugo nakon toga sam se ukrcao u bus koji vodi do neke stanice, pa u drugi bus koji vozi do Nice. U Nici sam se prošetao uglavnom oko centra i kupio nešto hrane. Poslije sam vidio da mi je negdje ispala majica dugih rukava koja mi je bila slabo obješena na ruksaku. Vratio sam se do jedne klupe ali nije je bilo, zatim do onog autobusa i pitao sam vozača za majicu, a on mi je rekao da dođem sutra ujutro u 9 sati tu i da će tu bit vozač tog autobusa pa da će on znat. Ispred nekog kafića su bili složeni stolovi i stolice i tu sam se smjestio i proveo noć.
Nice - Ventimiglia (vlak) Jutro do 9 sati sam iskoristio vrijeme u laganoj šetnji i fotografiranju. U 9 sati sam pitao na autobusnoj stanici vozača u svezi majice, ali nije je bilo. Nakon toga išao sam u duži đir da nađem autobusni kolodvor, ali nakon nekoliko sati šetnje odustao sam i vratio sam se na željeznički kolodvor. Na kolodvoru sam napunio mobitel i čekao vlak za Monaco. U vlaku je bio krcato ljudi, i prilikom vožnje pitam do mene nekog crnca da jeli sljedeća stanica Monaco, a on nešto promrnje.
Pješačenje 3 dana u dnevnim postovima: Ventimiglia - San Remo, San Remo - Imperia i Voltri - Genova Principe.
Imperia - Genova - Milano (vlak i walking) U Milano sam došao kasno, pa sam odlučio ostati uz kolodvor i prespavati na zidiću. Bilo je tu još i policije i dosta ljudi koji su zaglavili i čekali vlak za ujutro.
Milano - Trst (vlak) Kad sam se probudio odmah sam išao do mjesta gdje lovim Wi-Fi i čuo sam se sa svojima. Poslije oko 10 sati susrećem se sa od rođaka žene sestrom koja mi posuđuje nešto novaca da imam za komodni nastavak puta. Usput smo popili po kavu a ja i pojeo sendvić. Kasnije sam se uputio malo po gradu, tražeći autobusni kolodvor i prodavaonicu. Tako sam slučajno naišao na nebodere pune drveća zvane Bosco Verticale. Prodavaonice gotovo nigdje, i odlučio sam da se vratim do željezničkog kolodvora i idem prema Trstu sa vlakom. Kupio sam kartu i tako sam došao do Mestre Venezia gdje sam skoro sat vremena čekao vlak za Trst. Usput sam tražio punjače po kolodvoru. I tako ukrcam se u taj vlak za Trst a nedugo nakon toga je došla kontrolorka karata i masovno je izbacivala ljude vani, naravno nisu imali karte. Neki Rumunji koji su sjedili blizu mene su prošli ipak dalje, imali su neke krive karte. U Trstu smo došli kasno oko 22 sata i već tu oko kolodvora bilo je 15ak ljudi koji je čekalo prijevoz. Neka grupica Nizozemaca i jedna mix grupica (V. Britanija, Čile, Indija,...). U međuvremenu pojavio se Flixbus i Nizozemci su se ukrcali sa njime do Rijeke. Ova mix grupa kako sam shvatio zaglavila se u Trstu, a trebali su biti u Rijeci. Mladi i uplašeni, svako malo zvali su roditelje i ove iz turističke agencije da im objasnu kako će dalje, jer u Rijeci ih čeka već sutra novi prijevoz pa da ne zakasne. Jedna djevojka je čak i plakala. Razgovarao sam sa jednom djevojkom iz Čilea, koja me je upitala odakle sam došao. Ja govorim da iz Santiaga a do tamo da sam išao nanoge. Bila je skroz zbunjena i šokirana, nije mogla vjerovati, ali nešto kasnije je skužila da nije čilanski nego španjolski Santiago. :-) I tako, nekako se smirilo sve to, pa sam postavio vreću za spavanje kraj jednog stabla i krenuo u san.
Trst - Rijeka - Split (bus) Ujutro kad sam se probudio ušao sam odmah u čekaonicu da vidim kad ide bus za Rijeku. Tu su bili i ova preplašena mladež koji su nestrpljivo čekali, iako je autobus tek u 9 sati. Nakon toga uputio sam se u grad i ušao u neki manji bar gdje radi neka Kineskinja. Popio sam kavu, pojeo 2 kroasana i usput napunio bateriju od mobitela. Do 9 sati sam još napravio manji đir praznim ulicama, i poslije sam se uputio do kolodvora i ušao u bus. Tijekom vožnje sam dosta razgledavao jer me zanimao ovaj teren oko Trsta i Slovenije pa do granice sa Hrvatskom. Na granici manji pregled i idemo dalje. U Rijeci sam došao oko 10:30 sati, a autobus za Split ide tek u 12:30 sati. Nisam znao što ću, hoću ili stopirati do Splita ili čekati ova 2 sata. Odlučio sam ostati i malo prošetati i poslikati po Korzu. Trajekt za Brač u 18:15 sati sam odmah prekrižio, i nadao sam se onom u 20:30 sati. U Split na stanicu smo tek došli u 21:03 sati, zbog mnogo stajanja od Šibenika. Bus je stajao na svaku stanicu i tako je vrijeme prolazilo. Ako ništa drugo u sva ta kašnjenja, u Splitu na izlazu iz autobusa spasio sam čovjeku novčanik koji mu je ispao iz džepa. Čovjek mi se zahvalio, bio je i malo šokiran. Nakon toga sam se uputio u čekaonici od Jadrolinije i čekao trajekt u 23:59 sata uz besplatni Wi-Fi od Jadrolinije. Malo prije ponoći ušao sam u trajekt.
Split - Supetar - Postira Već poznato mi je da je ponoćni trajekt skoro pa prazan, našao sam prikladno mjesto i onako umoran od cijelog putovanja odmah sam legao i zaspao. Već u Supetru budi me konobar ka da došli smo. I tako nisam želio nikoga gnjavit da dođe po mene, pa sam odlučio se za nanoge do Postira (oko 10 km). Kad sam prošao preko 1000 km u Španjolskoj, onda mogu i ovo. I tako uputio sam se u 1 sat iz Supetra, a došao sam doma oko 2:30 sata ujutro. Doma čim sam došao pobacao sam sve stvari na podu i otišao spavati. Kad sam se probudio, otišao sam do plaže Žalo i bacio kamenčiće iz Fisterre u more.
Popis opreme koju sam nosio:
Na meni:
- majica, dres, hlače, patike, jakna, donja roba, čarape
- marama za glavu
- novac €, osobna iskaznica
- credential, penkala, notes bilješke, blok papira (držati u plastici da se ne smoči)
- spužveni tanki jastuk za sjedenje (za mokre klupe, kamenja, zidiće)
- smartphone mobitel i fotoaparat
Na leđima:
1. Ruksak:
- 1 hlače, 1 kratke hlače, 1 kupaće, 5 pari čarapa, 2 dresa, 2 majice, 4 donja roba
- sandale i rezervne patike
- 1 mali ručnik, 8 papir maramice
- 2 kabanice (Emergency Poncho)
- 1 plastična boca za vodu od 1 l
- 1 nožić, 1 žličica
- 3 štipunice
- 3 gambeta spojnice
- 3 konopa dužine od 1 m
- torbica (četkica i pasta za zube, pijena manje pakovanje, žileti i
aparat za brijanje, Labello, mala bočica šampona za tuširanje, tablete
Andol, flasteri, nožice za nokte)
- mali stalak za fotoaparat
- krunica i 7 kamenčića
- slušalice, punjači za mobitel i fotoaparat
2. Vreća za spavanje
3. Rezervna hrana (odvojena u kesici, izvan ruska).
Mobilne aplikacije:
Možete korisitit GPS aplikacije i mnoštvo drugih.
Ja sam koristio samo Wi-Fi vezu u kafićima i prenoćištima.
Aplikacije koji su koristili drugi hodočasnici:
- Way of Saint James Pro (za Android mobitele i iOS)
Koristio sam ove aplikacije:
- Compass (ovo sam najviše koristio, ako bi skrenuo s rute u većini slučajeva bi tražio Zapad)
- Google Maps (dok sam bio spojen preko Wi-Fi u kafiću i prenoćištu, pripremio bi bilješke o putu i mjestima koji sljede)
- WetterOnline (njemačka aplikacija za vremensku prognozu)
- JusTalk (besplatni audio i video pozivi i poruke, chat)
- Skype (besplatni audio i video pozivi i poruke, chat)
- WhatsApp (besplatni audio i video pozivi i poruke, chat)
- Google Translate (za prijevod)
Posebno je odličan JusTalk za bistre video pozive, i sve brzo, besprijekorno i savršeno radi. Gmail mi je privremeno radio, i često bi dolazila neka upozorenja o logiranjima, pa sam ga vrlo malo koristio.
Savjeti:
Savjeti i trikovi za što lakši ruksak:
Što manje stvari, pogotovo nepotrebnih. Koristite razne metode zbijanja, pogotovo ako su male stvari u pitanju. Uzmite mali ručnik, a ne veliki. Uzmite uvijek manja pakovanja - paketiće, bočice,... Također stvari koje više koristite stavite na vrh a stvari koje manje koristite stavite na dnu, radi lakšeg snalaženja i da izbjegnete kopanje po ruksku. Uglavnom zapamtite, sve što stavite u ruksak morate to i nositi. Hranu i bocu vode ne držite u ruksak.
Žuljevi, grčevi:
Nisam imao probleme sa žuljevima pa ne bi vam znao pomoći. Hodam cijeli život i nemam probleme sa žuljevima. Grčeve sam imao samo 1 put, ali taj dan sam prošao preko 45 km. Tako da je najbolje da se za ovaj problem raspitate na drugim web stranicama jer rekao bi da je 75% ljudi koje sam susreo na Putu imalo manjih ili većih problema sa žuljevima.
Bube u štramcima:
U nekim objektima, tj. u njihovim štramcima od ležaja se nalaze bube (bugs) koje grizu po tjelu i stvaraju male ranice a kasnije i krastice. Krastice su mi tek nestale kad sam došao doma, nakon 3-4 dana kupanja u moru.
Krema za sunčanje:
To mi je u biti bio jedini veći problem. Mislio sam da pošto nije još ljeto nego travanj i svibanj da neću imati problema s time, ali eto prevario sam se.
Hodanje:
Imao bi česte pauze i provjetravanje stopala, manje-više svakih 5-6 km ili ovisno o momentu i lokaciji, npr. neki park, hladovina uz potok, prekrasan vidikovac, isl. Jako je dobro često skinuti obuću i čarape i malo provjetriti stopala uz laganu masažu.
Hrana i piće:
Hranio sam se normalno. Kuhano sam jeo svaka 3-4 dana. Pio sam puno vode. Ujutro bi imao za doručak kruh sa namazom ili kekse. Oko 10 sati bi napravio pauzu za kavu ovisno kad naletim na koji bar. Oko 15-16 sati bi imao otprilike sendvić od sira i salame, 2 velike pive, čipi-čips, neki slani dodatak... Za večeru, ako nebi bilo kuhano onda ostatak od ručka. Hodočasnički menu koji dođe oko 7-12 € sam koristio par puta. Trgovački lanci supermarketa: "Eroski", "Mas y mas", "Gadis",... u kojima se može pristojno napunit vrećica hrane i pića za oko 5 €. Energetska pića, vitamine i minerale nisam koristio.
Držati u plastici da se ne smoči:
Credential, notes bilješke, blok papira.
Oprema:
Jakna neka bude najilonska, po mogućnosti crvena, jer možete se naći u situaciji da budete hodali uz cestu opkoljeni maglom, pogotovo ujutro rano. Obuća mora biti što bolja i kvalitetnija. Obvezna je kapa ili marama na glavi zbog jakog sunca, čak i u proljeću.
Boca vode:
Ja sam nosio plastičnu bocu za vodu od 1 l, ali slobodno možete nositi i manju, od 0,50 ili 0,75 l radi lakšeg tereta. U Španjolskoj je voda pitka, tako da je nisam kupovao. Pitke vode ima gotovo svugdje, pogotovo u Baskiji, a ako voda nije pitka uz fontanu će pisati NO POTABLE.
Dnevni budžet:
Izračunajte ga ovdje. Moj je bio 15 €. Održavao sam prosječno dnevno 13 € do Galicije koja je nešto skuplja, pa je nakraju opet ispalo 15 €.
Riječnik riječi:
Bilo bi korisno naučiti 50-ak riječi španjolskog jezika radi lakšeg snalaženja: dobar dan, hvala, lijevo, desno, ravno, gdje je..., voda, most, itd. jer većina Španjolaca ne razumije ili ne želi razumjeti engleski jezik.
Glazba u mobitelu:
Prije Puta svakako ubacite 2-3 albuma glazbe koje slušate u mobitel. Dobro će vam doći u situacijama kad ne budete imali internet (prije spavanja, u autobusu,...).
Hodočasnici i obični putnici:
Susreo sam mnoštvo hodočasnika i običnih putnika tijekom Puta. Nekako najviše sam se družio sa onima koji razumiju engleski jezik. Do grada Bilbao je najviše bilo Francuza, a do Santiaga je bilo puno Njemaca, što sam hodao dalje to je i njih bilo više. Do Fisterre je bilo najviše Talijana. Također tijekom cijelog puta je i bilo puno Španjolaca, ali oni nisu hodali cijelu rutu odjednom, nego bi se vraćali pa nastavljali više puta tijekom godine ili godina. Neki su hodali 3-4 dana, neki tjedan, neki 10 dana, a vrlo mali broj ih je hodao cijelu rutu. Također je bilo i puno biciklista, uglavnom Španjolaca. Susreo sam ljude svih zanimanja: arheolog, doktor, farmer, penzioneri, ... a neki su i nomadi, putnici po cijelom svijetu. Zanimljivosti: susreo sam Katalonca sa psom koji se uputio na Put iz Barcelone, Japanac koji se uputio iz švicarske Geneve, Nizozemac koji ide već 2. put a 1. put je odhodao Put počevši iz Nizozemske, Njemica koju sam susreo u povratku iz Fisterra u namjeri da i odhoda cijeli Put unazad, itd.
Autostop:
Ne savjetuje se baš, jer Španjolci rijetko kad staju, njima je to ka neprihvatljivo i čudno. Ja sam stopirao od Santiago do blizine grada Lugo, i izgubio sam puno vremena, a stali su mi samo 2 automobila. U Francuskoj je to puno bolje, kad sam dolazio ustopirao sam 5 automobila od Bordeaux do Hendaye, oko 220 km, i kad sam se vraćao kući 3 automobila na Azurnoj obali od grada Toulon do Cannes, oko 100 km.
Europska kartica zdravstvenog osiguranja (EKZO):
Ja je nemam. No, ako ste skloni boležljivosti svakako napravite ovu iskaznicu.
Španjolska, osnovno:
Španjolska je država EU, i koristi valutu Euro (€) i za putovanje iz Hrvatske je dovoljna valjana osobna iskaznica.
Moj prosječan dan
Ovako bi izgledao moj prosječan dan:
- ujutro ustajanje iz kreveta, uglavnom oko 8:30 sati (nekoliko puta sam ustajao u 7 sati ali vidio sam da se neisplati baš, iz razloga jer je još noć, većina ugostiteljskih objekata ne radi i još je mokra trava i ima puno blata pa smočim noge bezveze)
- do 9 sati doručak u objektu
- od 9 sati hodanje
- oko 10 sati ili kad naiđem na barove, 1-2 pauze za kavu po pola sata (u baru obavim sve što se tiče interneta: video pozivi i poruke prema obitelji i prijateljima, provjera rute Puta i smještaja)
- hodanje
- ručak popodne (ovisi kad naiđem na objekt koji nudi hodočasnički meni ili na prodavaonicu)
- hodanje
- dolazak u albergue uglavnom oko 20 sati (kad dođem prvo moram ostaviti patike u ormaru na ulazu, prilikom prijavljivanja volonter udara pečat u credential i pokaže mi sve prostorije, nakon što ostavim stvari idem se otuširati, nakon toga večera u objektu ili vani)
- večernji izlazak (uglavnom u slučaju da objekt nema Wi-Fi)
- do 22 sata priprema za novi dan (ako nema perilice ili sušilice operem ručno robu i postavim je na žici da se osuši - to radim uglavnom svaka 3-4 dana; gledam u karte Google Maps i planiram sutrašnji dan i obavim video pozive i poruke prema obitelji i prijateljima)
- od 22 sata gase se svjetla i spavanje (u privatne smještaje bi ostao malo duže).
Privatne stvari:
Kolaž od 3 slike (ispred trajekta, početak Puta na rijeci Bidasoa i kraj Puta svjetionik Fisterra)
Prije nego sam se uputio u svijet, palo mi je na ideju da nešto i ponesem u svijet i da nešto i iz njega donesem. Tako je nastala ideja da razmjenim kamenčiće. Izabrao sam 7 različitih kamenčića sa plaže Žalo u Postirima na Braču i kad sam došao do kraja putovanja ostavio sam ih na liticama u Fisterra. Također sam uzeo 7 kamenčica sa litice u Fisterra i bacio ih u more na plaži Žalo kad sam se vratio doma.
Moja credential putovnica i pečati.
Potvrda i certifikat duljine puta. Za potvrdu i certifikat u Santiago de Compostela sam trebao čekati skoro 2 sata. Kad sam došao bilo je oko 200 ljudi ispred mene, a kad sam bio gotov red je bio još duži, možda oko 500 ljudi. Drugu potvrdu sam dobio u Fisterra. Potvrde su besplatne, certifikat je 3 €, a futrola 2 €.
Litica uz svjetionik Fisterra. Kraj kipa sv. Jakov ostavio sam patike.
Doručci.
Kave.
Pića, tj. pive, španjolske.
Sušenje mokre robe u vinogradu.
Ovako bi mi izgledao savršeni odmor / pauza (Ovo je slikano u Arratzu, 5. dan). Hladovina, blizina crkve ili crkvice, klupa, fontana i/ili potok, kanta za smeće.
Irac i njegove prišivke na ruksak.
EURO WALK TOUR 2018., travanj i svibanj, točno je 1084,61 km (samo Camino) po Wikiloc aplikaciji
13,68 km = 1 dan = Bordeaux, Gare Saint Jean (FRA) - Merignac (FRA)
928,59 km = 29 dana = Hendaye (FRA) - Irun (ŠPA) - Oviedo/Gijon (ŠPA) - Santiago (ŠPA)
156,02 km = 4 dana = Santiago (ŠPA) - Muxia (ŠPA) - Fisterra (ŠPA) - Cee (ŠPA)
53,15 km = 2 dana = Ventimiglia (ITA) - Sanremo (ITA) - Imperia (ITA)
15,50 km = 1 dan = Voltri (ITA) - Genova Piazza Principe (ITA)
9,50 km = 1 dan = Supetar (HR) - Postira (HR)
+ dodatni đirevi po gradovima i selima...
Google Map:
Wikiloc Map (točno je 1084,61 km, GPX.STUDIO je sve automatski spojio dnevne mape, pa i npr. vožnju s brodom):
