Savjeti za Camino Santiago

Savjeti i trikovi za što lakši ruksak:
Što manje stvari, pogotovo nepotrebnih. Koristite razne metode zbijanja, pogotovo ako su male stvari u pitanju. Uzmite mali ručnik, a ne veliki. Uzmite uvijek manja pakovanja - paketiće, bočice,... Također stvari koje više koristite stavite na vrh a stvari koje manje koristite stavite na dnu, radi lakšeg snalaženja i da izbjegnete kopanje po ruksku. Uglavnom zapamtite, sve što stavite u ruksak morate to i nositi. Hranu i bocu vode ne držite u ruksak.

Žuljevi, grčevi:
Nisam imao probleme sa žuljevima pa ne bi vam znao pomoći. Hodam cijeli život i nemam probleme sa žuljevima. Grčeve sam imao samo 1 put, ali taj dan sam prošao oko 50 km. Tako da je najbolje da se za ovaj problem raspitate na drugim web stranicama jer rekao bi da je 75% ljudi koje sam susreo na Putu imalo manjih ili većih problema sa žuljevima.

Bube u štramcima:
U nekim objektima, tj. u njihovim štramcima od ležaja se nalaze bube (bugs) koje grizu po tjelu i stvaraju male ranice a kasnije i krastice. Krastice su mi tek nestale kad sam došao doma, nakon 3-4 dana kupanja u moru.

Krema za sunčanje:
To mi je u biti bio jedini veći problem. Mislio sam da pošto nije još ljeto nego travanj i svibanj da neću imati problema s time, ali eto prevario sam se.

Hodanje:
Imao bi česte pauze i provjetravanje stopala, manje-više svakih 5-6 km ili ovisno o momentu i lokaciji, npr. neki park, hladovina uz potok, prekrasan vidikovac, isl. Jako je dobro često skinuti obuću i čarape i malo provjetriti stopala uz laganu masažu.

Hrana i piće:
Hranio sam se normalno. Kuhano sam jeo svaka 3-4 dana. Pio sam puno vode. Ujutro bi imao za doručak kruh sa namazom ili kekse. Oko 10 sati bi napravio pauzu za kavu ovisno kad naletim na koji bar. Oko 15-16 sati bi imao otprilike sendvić od sira i salame, 2 velike pive, čipi-čips, neki slani dodatak... Za večeru, ako nebi bilo kuhano onda ostatak od ručka. Hodočasnički menu koji dođe oko 7-12 € sam koristio par puta. Trgovački lanci supermarketa: "Eroski", "Mas y mas", "Gadis",... u kojima se može pristojno napunit vrećica hrane i pića za oko 5 €. Energetska pića, vitamine i minerale nisam koristio.

Držati u plastici da se ne smoči:
Credential, notes bilješke, blok papira.

Oprema:
Jakna neka bude najilonska, po mogućnosti crvena, jer možete se naći u situaciji da budete hodali uz cestu opkoljeni maglom, pogotovo ujutro rano. Obuća mora biti što bolja i kvalitetnija. Obvezna je kapa ili marama na glavi zbog jakog sunca, čak i u proljeću.

Boca vode:
Ja sam nosio plastičnu bocu za vodu od 1 l, ali slobodno možete nositi i manju, od 0,50 ili 0,75 l radi lakšeg tereta. U Španjolskoj je voda pitka, tako da je nisam kupovao. Pitke vode ima gotovo svugdje, pogotovo u Baskiji, a ako voda nije pitka uz fontanu će pisati NO POTABLE.

Dnevni budžet:
Izračunajte ga ovdje. Moj je bio 15 €. Održavao sam prosječno dnevno 13 € do Galicije koja je nešto skuplja, pa je nakraju opet ispalo 15 €.



Riječnik riječi:
Bilo bi korisno naučiti 50-ak riječi španjolskog jezika radi lakšeg snalaženja: dobar dan, hvala, lijevo, desno, ravno, gdje je..., voda, most, itd. jer većina Španjolaca ne razumije ili ne želi razumjeti engleski jezik.

Glazba u mobitelu:
Prije Puta svakako ubacite 2-3 albuma glazbe koje slušate u mobitel. Dobro će vam doći u situacijama kad ne budete imali internet (prije spavanja, u autobusu,...).

Hodočasnici i obični putnici:
Susreo sam mnoštvo hodočasnika i običnih putnika tijekom Puta. Nekako najviše sam se družio sa onima koji razumiju engleski jezik. Do grada Bilbao je najviše bilo Francuza, a do Santiaga je bilo puno Njemaca, što sam hodao dalje to je i njih bilo više. Do Fisterre je bilo najviše Talijana. Također tijekom cijelog puta je i bilo puno Španjolaca, ali oni nisu hodali cijelu rutu odjednom, nego bi se vraćali pa nastavljali više puta tijekom godine ili godina. Neki su hodali 3-4 dana, neki tjedan, neki 10 dana, a vrlo mali broj ih je hodao cijelu rutu. Također je bilo i puno biciklista, uglavnom Španjolaca. Susreo sam ljude svih zanimanja: arheolog, doktor, farmer, penzioneri, ... a neki su i nomadi, putnici po cijelom svijetu. Zanimljivosti: susreo sam Katalonca sa psom koji se uputio na Put iz Barcelone, Japanac koji se uputio iz švicarske Geneve, Nizozemac koji ide već 2. put a 1. put je odhodao Put počevši iz Nizozemske, Njemica koju sam susreo u povratku iz Fisterra u namjeri da i odhoda cijeli Put unazad, itd.

Autostop:
Ne savjetuje se baš, jer Španjolci rijetko kad staju, njima je to ka neprihvatljivo i čudno. Ja sam stopirao od Santiago do blizine grada Lugo, i izgubio sam puno vremena, a stali su mi samo 2 automobila. U Francuskoj je to puno bolje, kad sam dolazio ustopirao sam 5 automobila od Bordeaux do Hendaye, oko 220 km, i kad sam se vraćao kući 3 automobila na Azurnoj obali od grada Toulon do Cannes, oko 100 km.

Europska kartica zdravstvenog osiguranja (EKZO):
Ja je nemam. No, ako ste skloni boležljivosti svakako napravite ovu iskaznicu.

Španjolska, osnovno:
Španjolska je država EU, i koristi valutu Euro (€) i za putovanje iz Hrvatske je dovoljna valjana osobna iskaznica.