Milano - Trst (vlak)

Kad sam se probudio odmah sam išao do mjesta gdje lovim Wi-Fi i čuo sam se sa svojima. Poslije oko 10 sati susrećem se sa od rođaka žene sestrom koja mi posuđuje nešto novaca da imam za komodni nastavak puta. Usput smo popili po kavu a ja i pojeo sendvić. Kasnije sam se uputio malo po gradu, tražeći autobusni kolodvor i prodavaonicu. Tako sam slučajno naišao na nebodere pune drveća zvane Bosco Verticale. Prodavaonice gotovo nigdje, i odlučio sam da se vratim do željezničkog kolodvora i idem prema Trstu sa vlakom. Kupio sam kartu i tako sam došao do Mestre Venezia gdje sam skoro sat vremena čekao vlak za Trst. Usput sam tražio punjače po kolodvoru. I tako ukrcam se u taj vlak za Trst a nedugo nakon toga je došla kontrolorka karata i masovno je izbacivala ljude vani, naravno nisu imali karte. Neki Rumunji koji su sjedili blizu mene su prošli ipak dalje, imali su neke krive karte. U Trstu smo došli kasno oko 22 sata i već tu oko kolodvora bilo je 15ak ljudi koji je čekalo prijevoz. Neka grupica Nizozemaca i jedna mix grupica (V. Britanija, Čile, Indija,...). U međuvremenu pojavio se Flixbus i Nizozemci su se ukrcali sa njime do Rijeke. Ova mix grupa kako sam shvatio zaglavila se u Trstu, a trebali su biti u Rijeci. Mladi i uplašeni, svako malo zvali su roditelje i ove iz turističke agencije da im objasnu kako će dalje, jer u Rijeci ih čeka već sutra novi prijevoz pa da ne zakasne. Jedna djevojka je čak i plakala. Razgovarao sam sa jednom djevojkom iz Čilea, koja me je upitala odakle sam došao. Ja govorim da iz Santiaga a do tamo da sam išao nanoge. Bila je skroz zbunjena i šokirana, nije mogla vjerovati, ali nešto kasnije je skužila da nije čilanski nego španjolski Santiago. :-) I tako, nekako se smirilo sve to, pa sam postavio vreću za spavanje kraj jednog stabla i krenuo u san.

Milano (Bosco Verticale, prve 4 slike):