Brdo Perun

Staro selo Duće sa 24 kuće. O starosti naselja podno planine govore i arheološki nalazi u spiljama Turskoj peći i Ponistricama, koje svjedoče o postojanju života na tomu području još od kamenoga doba. Trajnu naseljenost potvrđuju gradine i gomile iz kasno-brončanog i željeznoga doba. Stanovnici Poljica su gradine podizali na uzvisinama, jer su s njih mogli nadzirati okolna područja. Neke su gomile služile kao groblja, a neke kao granice ilirskih plemena. Od ranosrednjovjekovnih spomenika treba spomenuti crkvice na planinskoj kamenoj kosi: Sv. Andrija na Obliku, Sv. Maksim s pripadajućim srednjovjekovnim grobljem i crkva Gospe od Sniga (Stomorica iznad Duća). Nova župna crkva Sv. Ante u Dućama sagrađena je 1864. godine. Njezina je unutrašnjost oslikana u 20. st. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, Poljičani su priznali vlast Austrije, nastojeći sačuvati stare povlastice i položaj, što je austrijski ustav iz 1798. godine donekle i uvažio. Međutim, nakon mira u Požunu, 1805. godine, Poljica dolaze pod francusku upravu, a Poljičani, da bi sačuvali Republiku, nisu prezali ni od ustanka koji je bio ugušen, a Poljica opljačkana. Danas su zavidno napuštena, jer se stanovništvo godinama spuštalo na obalu, pogotovo posljednjih 30 godina, zbog sve većeg razvitka turističkog prometa.

Omiš - Naklice - brdo Perun (crkvica Gospe od Sniga) - Gornje Duće (crkva sv. Ante) - brdo Perun (crkvica sv. Maksim) - Tugare (crkvica sv. Roko, crkva Porođenje Blažene Djevice Marije) - Gornje Jesenice: