Do Muxía sam hodao laganini, uz mnogo zadržavanja, a čim sam došao u gradić odmah sam se uputio prema rtu, do svjetionika i velike crkve Barca koji se nalazu na stijenama rta. Tu je bilo puno ljudi i hodočasnika, pa sam se dugo zadržao tu. Tu su neki hodočasnici ostavili svoje patike.
U gradiću sam popio kavu u kafiću Cafe 91. Konobarica mi je htjela uvaliti kolač, tako vjerojatno nisam dobio šifru za Wi-Fi. Eto savjet za buduće hodočasnike koji dođu ispred ovog kafića. Šta je najgore tu reklamiraju školjke i Camino simbole.
Oko podne napuštam Muxia i idem dalje prema Fisterra. Put je bio uglavnom dosadan, ništa puno vrijedno fotografiranja, jedino što sam susreo puno ljudi putem, pogotovo iz kontra smjera, prema Muxia. U kasnim popodnevnim satima stižem u Fisterra, i odmah sam naletio u centru na najjeftiniji objekt za kojeg nisam znao. Tu sam i dobio potvrdu ove 2. rute. Kako sam bio puno umoran nisam se uputio prema svjetioniku jer sam danas puno hodao, pa sam odlučio to odraditi za ujutro. Prije spavanja sam uzdahnuo malo jače da me se čuje: "My last night, oh my God", još nevjerujući da se bliži kraj. Nakon što me čuo javio mi je jedan hodočasnik preko puta kreveta da je i njemu zadnja noć, on je odhodao Portugalsku rutu i do Fisterra.
Ozon:
Merexo i nasuprot Camariñas:
Moraime:
Chorente:
Muxía:
Lourido:
Lires:
Escaselas:
Pozdrav. Ja sam Jerski, pripadnik sam ekipe PsihoPutologija. Također sam administrator ove stranice...